Izvor: "The Magical Household: Spells and Rituals for the Home"
(Scott Cunningham, David Harrington)
Llewelyn Publications, Woodbury, Minnesota, 2008
Prevela i priredila: Nika
(Scott Cunningham, David Harrington)
Llewelyn Publications, Woodbury, Minnesota, 2008
Prevela i priredila: Nika
Oduvijek su postojala magična domaćinstva.
Najstarije nastambe, kao što svaki školarac zna, bile su špilje. Pretpovijesni su se ljudi uselili u nenaseljene pećine i u njima uredili svoja domaćinstva. Na mjestima koja su oskudijevala pećinama ili pećine nisu bile pristupačne, paleolitički ljudi izrađivali su šatore ili kopali domove pod zemljom. Zbog obrane od posljedica loših vremenskih prilika, te su naseobine bile smještene na pažljivo odrabranim mjestima, često duž riječnih dolina ili pod visećim hridima.
Šatori su se šivali od kože (pronađene su drevne igle), dok su se malo veće „kuće“ iskopavale u zemlji i pokrivale kožom i komadima travnatog pokrova.
Paleći kosti i drvo za toplinu, ti su drevni ljudi bili zaštićeni, osigurana smještaja i relativno sigurni. Hranu su mogli pronaći svuda oko sebe.
Najstarije nastambe, kao što svaki školarac zna, bile su špilje. Pretpovijesni su se ljudi uselili u nenaseljene pećine i u njima uredili svoja domaćinstva. Na mjestima koja su oskudijevala pećinama ili pećine nisu bile pristupačne, paleolitički ljudi izrađivali su šatore ili kopali domove pod zemljom. Zbog obrane od posljedica loših vremenskih prilika, te su naseobine bile smještene na pažljivo odrabranim mjestima, često duž riječnih dolina ili pod visećim hridima.
Šatori su se šivali od kože (pronađene su drevne igle), dok su se malo veće „kuće“ iskopavale u zemlji i pokrivale kožom i komadima travnatog pokrova.
Paleći kosti i drvo za toplinu, ti su drevni ljudi bili zaštićeni, osigurana smještaja i relativno sigurni. Hranu su mogli pronaći svuda oko sebe.
Ne možemo znati što su paleolitički ljudi mislili o svijetu ili njihovoj ulozi u njemu, niti možemo odrediti njihove religijske ili duhovne ideje. Neki su arheolozi stvorili pretpostavke na osnovu pećinskih slika, rezbarija i kipića koji su povezani s najranijim religijskim i magijskim promišljanjem, no sve to ostaje na razini čista nagađanja.
Ipak, ti drevni ljudi mora da su žudjeli za brojnim stvarima za kojima i mi danas žudimo – društvom, sigurnošću, hranom, zabavom, seksom i zadovoljstvom. Iako u svojim domovima nisu imali jedinice za solarno grijanje, čelične nosače ili garaže za tri automobila, služili su im u istu svrhu u koju danas služe i nama: za zaštitu.
Ti su drevni ljudi domove poimali kao štitove koji su ih čuvali od duhova i nevidljivih sila – moći koje naizgled pokreću Sunce i Mjesec nebom, čine da vatra bljeska u noći i donose toplinu nakon zimske hladnoće koja sve ubija.
Kao takva, kuća je bila prožeta magičnim osobinama, kao i većina života. Pošto je drevnim ljudima omogućila da prežive posljednje veliko ledeno doba, poprimila je karakter nečeg svetog. Na Zapadu su tragovi te mistične aure bili prisutni sve do Drugog svjetskog rata kada su uništeni brojni seoski običaji. No, na Istoku i u izoliranim djelovima Zapada, dom još uvijek zadržava tračak svog magičkog naslijeđa.
Najstariji religijski obredi vjerojatno su se održavali u zajedničkim domovima. Prvo su se obožavali duhovi i božanstva domaćinstva, a potom je praksa modificirana kako bi uključila odavanje poštovanja kućnom duhu. Najpoznatiji od tih duhova su rimski lari. Lari su bili i kućni i obiteljski duhovi. Tražilo ih se za savjet oko svakodnevnih obiteljskih pitanja te su im se nudili prinosi u obliku brašna i soli.
Tako je dom bio središte života, ne samo u ovom, već i u duhovnom svijetu. Svaki je dom bio hram.
Kada su se domovi gradili, prinosile su se žrtve kako bi se zadovoljile drevne kućne boginje i bogovi. Te su se žrtve sastojale od voća i žitarica, životinja, kao i upravo snešenih jaja. (Jaja su se često koristila umjesto mesa koje se ranije smatralo najprikladnijom ponudom za božanstvo. Ugrađivala su se u kuću ili su se razbijala o temelje kuće kako bi im podarila svoju životnu energiju.)
Ipak, ti drevni ljudi mora da su žudjeli za brojnim stvarima za kojima i mi danas žudimo – društvom, sigurnošću, hranom, zabavom, seksom i zadovoljstvom. Iako u svojim domovima nisu imali jedinice za solarno grijanje, čelične nosače ili garaže za tri automobila, služili su im u istu svrhu u koju danas služe i nama: za zaštitu.
Ti su drevni ljudi domove poimali kao štitove koji su ih čuvali od duhova i nevidljivih sila – moći koje naizgled pokreću Sunce i Mjesec nebom, čine da vatra bljeska u noći i donose toplinu nakon zimske hladnoće koja sve ubija.
Kao takva, kuća je bila prožeta magičnim osobinama, kao i većina života. Pošto je drevnim ljudima omogućila da prežive posljednje veliko ledeno doba, poprimila je karakter nečeg svetog. Na Zapadu su tragovi te mistične aure bili prisutni sve do Drugog svjetskog rata kada su uništeni brojni seoski običaji. No, na Istoku i u izoliranim djelovima Zapada, dom još uvijek zadržava tračak svog magičkog naslijeđa.
Najstariji religijski obredi vjerojatno su se održavali u zajedničkim domovima. Prvo su se obožavali duhovi i božanstva domaćinstva, a potom je praksa modificirana kako bi uključila odavanje poštovanja kućnom duhu. Najpoznatiji od tih duhova su rimski lari. Lari su bili i kućni i obiteljski duhovi. Tražilo ih se za savjet oko svakodnevnih obiteljskih pitanja te su im se nudili prinosi u obliku brašna i soli.
Tako je dom bio središte života, ne samo u ovom, već i u duhovnom svijetu. Svaki je dom bio hram.
Kada su se domovi gradili, prinosile su se žrtve kako bi se zadovoljile drevne kućne boginje i bogovi. Te su se žrtve sastojale od voća i žitarica, životinja, kao i upravo snešenih jaja. (Jaja su se često koristila umjesto mesa koje se ranije smatralo najprikladnijom ponudom za božanstvo. Ugrađivala su se u kuću ili su se razbijala o temelje kuće kako bi im podarila svoju životnu energiju.)
Domovi su se oduvijek magički zaštićivali. Saksonci su, npr., na rubove i vrhove svojih krovova stavljali jelenje rogove kako bi otjerali zlo. (Blijedi ostaci tog običaja vide se u upotrebi krovnih vršaka koja sve više izumire.) U srednjem vijeku se za zaštitu kuće koristilo željezo. Vrhovi vila, nizovi lanaca, slomljene kose i mačevi uredno su slagani pod temelje kuće kako bi spriječili ulazak zle magije. Kasnije su se u svrhu zaštite na zidove stavljale metle.
Ovo je važan koncept – „zla“ magija. U magiji se koristi samo jedna sila, iako može biti upotrijebljena na brojne načine. Magija, upotreba te sile, može biti dvostruka: pozitivna ili negativna.
Prije dvije stotine godina, pa čak i ranije, svi su izvodili magiju kao dio svog svakodnevnog života. Tijesto se mijesilo u pravcu kretanja kazaljke na satu, srebro se obrađivalo za vrijeme mladog mjeseca, a bebe su se lukom zaštićivale u kolijevkama. Većina današnjeg praznovjerja predstavlja ostatke ostatke takvih magijskih postupaka.
Ovi drevni ljudi nisu zaustavljali pritok sve magije u svoje domove, već samo stvarne ili zamišljene „zle“ magije. Pozivali su pozitivnu, blagotvornu magiju da uđe i potom su unutar doma bacali čini kako bi stvorili snažniji duh ili esenciju. Danas magičkoo domaćinstvo nije samo ono mjesto koje je zaštićeno od negativne magije, već i ono mjesto u kojem pozitivna magija cvjeta.
Danas je dom izgubio većinu svojih magičkih odlika. No, u Kini se domovi još uvijek dizajniraju i pozicioniraju prema drevnoj magičkoj tradiciji. Nitko prije nije gradio dom bez da se prethodno savjetovao s Feng Shui čovjekom, stručnjakom za Zemljine konfiguracije (planine, čistine, doline, rijeke, stijene, zaljeve), kao i građevine i njihova magička svojstva.
Na primjer, idealna kuća ima oblik slova U, s oceanom s prednje strane i planinom sa stražnje strane. Putevi do kuće ne smiju nikada biti ravni jer ravnim putevima putuje energija (ch'i). Osobe u jednoj takvoj kući doslovno bi izgorjele od viška energije. Zaokret ceste udesno pod kutom smanjuje priljev energije u dom, štiteći i njega i stanovnike.
Kinezi također štuju pet kućnih bogova ili duhova koji borave u svakom domu: Men (bogovi vrata), Hu (bog prozora), Chin Chu'an (bog bunara), Chung Liu (bog nadstrešnice) i Tsao Chun (bog ognjišta i štednjaka koji čuva čitavu kuću i nadzire ponašanje onih koji u njoj žive).
Nažalost, Kinina nedavna utrka da nauči koristiti zapadnjačku tehnologiju mogla bi uskoro okončati stare zavičajne tradicije. Mladi se više ne zanimaju za običaje svojih djedova. Iako je danas zabranjen u Kini (op.pr. kao praznovjerje), Feng Shui očito cvjeta u Hong Kongu.
Ovo je važan koncept – „zla“ magija. U magiji se koristi samo jedna sila, iako može biti upotrijebljena na brojne načine. Magija, upotreba te sile, može biti dvostruka: pozitivna ili negativna.
Prije dvije stotine godina, pa čak i ranije, svi su izvodili magiju kao dio svog svakodnevnog života. Tijesto se mijesilo u pravcu kretanja kazaljke na satu, srebro se obrađivalo za vrijeme mladog mjeseca, a bebe su se lukom zaštićivale u kolijevkama. Većina današnjeg praznovjerja predstavlja ostatke ostatke takvih magijskih postupaka.
Ovi drevni ljudi nisu zaustavljali pritok sve magije u svoje domove, već samo stvarne ili zamišljene „zle“ magije. Pozivali su pozitivnu, blagotvornu magiju da uđe i potom su unutar doma bacali čini kako bi stvorili snažniji duh ili esenciju. Danas magičkoo domaćinstvo nije samo ono mjesto koje je zaštićeno od negativne magije, već i ono mjesto u kojem pozitivna magija cvjeta.
Danas je dom izgubio većinu svojih magičkih odlika. No, u Kini se domovi još uvijek dizajniraju i pozicioniraju prema drevnoj magičkoj tradiciji. Nitko prije nije gradio dom bez da se prethodno savjetovao s Feng Shui čovjekom, stručnjakom za Zemljine konfiguracije (planine, čistine, doline, rijeke, stijene, zaljeve), kao i građevine i njihova magička svojstva.
Na primjer, idealna kuća ima oblik slova U, s oceanom s prednje strane i planinom sa stražnje strane. Putevi do kuće ne smiju nikada biti ravni jer ravnim putevima putuje energija (ch'i). Osobe u jednoj takvoj kući doslovno bi izgorjele od viška energije. Zaokret ceste udesno pod kutom smanjuje priljev energije u dom, štiteći i njega i stanovnike.
Kinezi također štuju pet kućnih bogova ili duhova koji borave u svakom domu: Men (bogovi vrata), Hu (bog prozora), Chin Chu'an (bog bunara), Chung Liu (bog nadstrešnice) i Tsao Chun (bog ognjišta i štednjaka koji čuva čitavu kuću i nadzire ponašanje onih koji u njoj žive).
Nažalost, Kinina nedavna utrka da nauči koristiti zapadnjačku tehnologiju mogla bi uskoro okončati stare zavičajne tradicije. Mladi se više ne zanimaju za običaje svojih djedova. Iako je danas zabranjen u Kini (op.pr. kao praznovjerje), Feng Shui očito cvjeta u Hong Kongu.
Brojne zanimljive tradicije koje se tiču kuće i njezine izgradnje preživjele su do danas. Na Bliskom istoku, na primjer, kuća mora imati paran broj krovnih greda ili se smatra da donosi nesreću. Na Tajlandu, pak, kuće obično imaju neparan broj vrata, prozora, soba i stepenica zbog vjerovanja da bi paran broj dozvolio potresu da sruši kuću.
Na Havajima se vjerovalo da će domu koji je izgrađen pored više susjedne nastambe sreću odnijeti viša građevina. Stoga bi svi koji žive u kući osjetili posljedice.
Nešto kasnije, brđani što žive u planinama Ozark koristili bi nekoliko dasaka od stare građevine u izgradnji novog doma. Ako se to ne bi uradilo, nesreća, bolest ili čak smrt bi zadesila ljude koji žive u kući.
Danas su možda najšarolikiji ostaci kućne magije u Sjedinjenim Državama upravo vještičji simboli pensilvanijskih Nizozemaca. Ti šareni okrugli znakovi – koji se još uvijek mogu vidjeti svježe naslikani na seoskim kućama i stajama u jugoistočnoj Pensilvaniji – nemaju nikakve poveznice ni s čarolijama, ni s Nizozemskom. Riječ „Dutch“ iskrivljenica je od Deutsch ili njemački. Mnoge od progonjenih izbjeglica koje su se naselile u Pensilvaniji potječu iz Njemačke.
Simboli ili znakovi nekad su bili poznati kao sechs, što je njemački izraz za broj 6. Razlog tome može biti šesterokraka zvijezda vrlo prisutna na njima. U nekom se trenutku riječ sechs promijenila u „hex“ (izvedenica od njemačke riječi za vješticu). Danas su nam ti simboli poznati kao vještičji ili čarobni simboli pensilvanijskih Nizozemaca.
Ukrašavajući ogromne staje i čvrste, čiste kuće, čarobni znakovi nastavljaju širiti svoju čaroliju. Zanimljiva su kombinacija magije i religije – čuvari doma i farme, kao i slikovna proslava prirode i božanskoga.
Kapi kiše, zvijezde, hrastovi listovi, žirevi, četverolisne djeteline, srca, tulipani i golubice, ljiljani i apstraktni geometrijski uzorci uobičajeni su elementi dizajna. Živopisne boje također se koriste zbog svojih mističnih svojstava. Zelena donosi obilje, veselje, sreću i blagostanje u dom. Plava označava duhovnu ljubav, zaštitu, ljepotu i istinu. Smeđa priziva zemljanost i puteno zadovoljstvo, dok bijela predstavlja čistoću, radost i zaštitu. Crvena donosi ljubav i slobodu. Kombinacije crvene, plave i žute štite od bolesti i čarolija.
Prema jednoj tradiciji, sedam čarobnih znakova na jednoj građevini štiti je od zlih čarolija, vatre, udara munje, potopa i drugih prirodnih katastrofa. Iako se čarobni znakovi ponekad slikaju ili vještaju na zgrade, najčešće se koriste u unutrašnjosti doma. Određeni znakovi vješaju se iznad kreveta ili u glavnoj prostoriji kako bi stanovnicima doma donijeli ljubav, zdravlje i bogatstvo. Odakle god da potječu, čarobni simboli su šareni podsjetnici da kućna magija i danas živi.
Na Havajima se vjerovalo da će domu koji je izgrađen pored više susjedne nastambe sreću odnijeti viša građevina. Stoga bi svi koji žive u kući osjetili posljedice.
Nešto kasnije, brđani što žive u planinama Ozark koristili bi nekoliko dasaka od stare građevine u izgradnji novog doma. Ako se to ne bi uradilo, nesreća, bolest ili čak smrt bi zadesila ljude koji žive u kući.
Danas su možda najšarolikiji ostaci kućne magije u Sjedinjenim Državama upravo vještičji simboli pensilvanijskih Nizozemaca. Ti šareni okrugli znakovi – koji se još uvijek mogu vidjeti svježe naslikani na seoskim kućama i stajama u jugoistočnoj Pensilvaniji – nemaju nikakve poveznice ni s čarolijama, ni s Nizozemskom. Riječ „Dutch“ iskrivljenica je od Deutsch ili njemački. Mnoge od progonjenih izbjeglica koje su se naselile u Pensilvaniji potječu iz Njemačke.
Simboli ili znakovi nekad su bili poznati kao sechs, što je njemački izraz za broj 6. Razlog tome može biti šesterokraka zvijezda vrlo prisutna na njima. U nekom se trenutku riječ sechs promijenila u „hex“ (izvedenica od njemačke riječi za vješticu). Danas su nam ti simboli poznati kao vještičji ili čarobni simboli pensilvanijskih Nizozemaca.
Ukrašavajući ogromne staje i čvrste, čiste kuće, čarobni znakovi nastavljaju širiti svoju čaroliju. Zanimljiva su kombinacija magije i religije – čuvari doma i farme, kao i slikovna proslava prirode i božanskoga.
Kapi kiše, zvijezde, hrastovi listovi, žirevi, četverolisne djeteline, srca, tulipani i golubice, ljiljani i apstraktni geometrijski uzorci uobičajeni su elementi dizajna. Živopisne boje također se koriste zbog svojih mističnih svojstava. Zelena donosi obilje, veselje, sreću i blagostanje u dom. Plava označava duhovnu ljubav, zaštitu, ljepotu i istinu. Smeđa priziva zemljanost i puteno zadovoljstvo, dok bijela predstavlja čistoću, radost i zaštitu. Crvena donosi ljubav i slobodu. Kombinacije crvene, plave i žute štite od bolesti i čarolija.
Prema jednoj tradiciji, sedam čarobnih znakova na jednoj građevini štiti je od zlih čarolija, vatre, udara munje, potopa i drugih prirodnih katastrofa. Iako se čarobni znakovi ponekad slikaju ili vještaju na zgrade, najčešće se koriste u unutrašnjosti doma. Određeni znakovi vješaju se iznad kreveta ili u glavnoj prostoriji kako bi stanovnicima doma donijeli ljubav, zdravlje i bogatstvo. Odakle god da potječu, čarobni simboli su šareni podsjetnici da kućna magija i danas živi.
Današnji primjer drevnog znanja o kućama tiče se slobodnog nanošenja bijele boje ili naljepnica na prozore domova i građevine koje su još uvijek u procesu izgradnje. To se izvorno radilo kako zli duhovi, preplašeni ili magički blokirani bijelom bojom, ne bi mogli uletjeti kroz zatvorene prozore i useliti se prije završetka izgradnje i prije useljavanja stanara.
Magična priroda naših domova nije se značajno promijenila tijekom naše evolucije od stanovnika pećina do iznajmljivača stanova. Paleolitička žena, ugniježđena pod kožama u toplini i sigurnosti svog primitivnog doma, možda nije uživala u darovima koje su nam podarila tisućljeća civilizacije. No, ona je imala privrženost prirodnom svijetu koju smo mi izgubili.
Sigurna pod kožama, s vatrom što joj pucketa pod stopalima i članovima obitelji oko sebe, mora da bi otputovala u carstvo snova sigurna u svom magičnom domu – zaštićena od duhova što su jahali vjetrove i divljačkog plemena koje je živjelo u podnožju obližnjeg planinskog lanca.
Možemo li i mi učiniti isto?
Magična priroda naših domova nije se značajno promijenila tijekom naše evolucije od stanovnika pećina do iznajmljivača stanova. Paleolitička žena, ugniježđena pod kožama u toplini i sigurnosti svog primitivnog doma, možda nije uživala u darovima koje su nam podarila tisućljeća civilizacije. No, ona je imala privrženost prirodnom svijetu koju smo mi izgubili.
Sigurna pod kožama, s vatrom što joj pucketa pod stopalima i članovima obitelji oko sebe, mora da bi otputovala u carstvo snova sigurna u svom magičnom domu – zaštićena od duhova što su jahali vjetrove i divljačkog plemena koje je živjelo u podnožju obližnjeg planinskog lanca.
Možemo li i mi učiniti isto?